Upravo ste objavili novu zbirku poeziju pod naslovom ACTARIUM. Da li su to pesme pisane tokom dužeg vremenskog perioda ili je u pitanju bio poetski naboj i trenutna inspiracija?
Krenuo bih sa našom starom narodnom poslovicom: „Samo kovačeva kobila je nepotkovana”, ili sličnom anglosaksonskom:
“Every house but the carpenter's is fixed”. Izbor pjesama za pomenuti knjigu je napravljen pod presijom navedene parole. Ona me je probudila iz mog altruističkog zanosa svakodnevnog pregalačkog ulaganja energije u pomaganje raznim pjesnicima da prebrode „izdavačku krizu”, u težnji da pomognem i sam sebi.
Izbor pjesama u knjizi ACTARIUM je rezultat intencije da se iz nesređene liste pjesama napisanih i pojedinačno objavljivanih u zadnjih par godina, napravi uređeni koncept, koji bi se mogao nazvati, nova knjiga poezije.
U pravu ste, to je bio taj poetski naboj i trenutna inspiracija.
Kako biste svojim čitaocima dočarali ACTARIUM, kakav je to imaginarni prostor u kome je oživela Vaša poezija?
ACTARIUM je „imaginarna” planeta iz nepoznatog sazviježđa, čiji naziv je produkt mašte moga sina. On je, kao trogodišnji samouki dječak svirao klavir i komponovao muziku. U jednoj od kompozicija, on pjeva o Zlatnom Suncu i planeti koja proizvodi muziku.
Rado sam ga uspavljivao njegovim vlastitim pjesmama. Ovaj događaj iz davne prošlosti, je ostavio duboki utisak na mene i tokom godina sam shvatio, da dječija mašta nosi korijene iskustva iz prošlih života. Nimalo ne sumnjam u postojanje planete ACTARIUM.
Za mene je to enigma sa kojom živim i danas, nakon 20 godina, i ne želim da je pustim u zaborav. Moja poezija živi u istom ili sličnom svijetu, tako da nisam mogao odabrati bolji naslov knjige.
Sa kakvim osećanjem i iskustvom biste želeli da čitaoci „izađu” iz Vašeg poetskog sveta, nakon čitanje ove knjige?
Ja bih želio suprotno, da, svako ko „uđe”, kao i ja, nikada iz njega ne „izađe”. Smatram da je to put ka istini, u galaksiji traženja objašnjenja smisla postojanja. To može otvoriti put ka odgovoru na svakojaka pitanja, onome ko to uistinu traži.
Također bih, neskromno, svoja visoko razvijena čula za zvuk riječi, kompoziciju i ritam, podijelio sa mladim nedorečenim pjesnicima u njihovoj potrazi za samoostvarenjem.
Da li biste izdvojili neku pesmu kojom ste posebno inspirisani i koja Vam je poslužila da pošaljete poruku svima onima koji budu čitali Vašu poeziju.
Čitav svijet i kosmos su sazdani od „nevidljivih niti”, impulsa, elektromagnetnih talasa, tj. svjetla, koji se, iz duhovnog svijeta, slijevaju kroz kreaciju materijalnog. Jedini kohezioni faktor svekolikog postojanja je ljubav.
Nije slučajno, da knjiga počinje pjesmom “YOUR EYES IN GLASS OF SORROW”. To je pjesma koja je nastala prije 3-4 godine i ne mogu se oteti dojmu, da može da nosi unutrašnju potrebu za idealnom kontemplacijom tog naboja energije. Nije slučajno, da je doživjela spontane prevode na više jezika, od kojih bih posebno izdvojio španjolski, od strane dva velikana, oba zvanična laureata Nobelove nagrade, Carlos Hugo Garido Chalen, iz Čilea i sada pokojnog Francisco Azuela Espinoza, iz Meksika.
Ta pjesma, po meni, je uspjela da dosegne jednostavnost u nivou expresije unutarnje energije koja bi trebala da krasi velika djela. Također je doživjela i moje vlastito uglazbljenje. Skromnost nije uvijek krasila čudake.
Da li ste razmišljali da možda ACTARIUM pretočite i u audio izdanje ili da neku od pesama i vizuelno predstavite?
U pripremi je i izdavanje audiobook verzije na Amazonu. Ja se trudim, da, kao i u ovoj knjizi, pisana riječ bude praćena vizualnim likovnim dizajnom, po meni je to jako poželjno.
Vizualno predstavljanje samih pjesama prepuštam likovnim ekspertima, konceptualistima i nadarenim umjetnicima, poput Vas, npr.
Da li smatrate da je ovom zbirkom poezije Zlatan Demirović postao zreliji čovek i pesnik, da je pokupio određeno znanje, kao kad se skupljaju kamenčići po putu koji vodi do željenog cilja ili odredišta?
Da. ZD, je u stalnom procesu sazrijevanja infantilnog u zrelije biće, kroz učenje, studiranje, polaganje važnih ispita, kroz objavljivanje novih knjiga.
ACTARIUM je mala diploma, kojom student može da se pohvali, prvenstveno svojim najbližim, koji su ga podigli i sve vrijeme umjetnički podržavali, a sada obitavaju u Raju.
Ja samo mogu da im obećam, da neću odustati od studija, a da oni neće imati čega da se postide.
Intervju vodila: Ana Stjelja
Divno draga Dr. Ana Stjelja!!!
Čestitam Zlatane Demirovicu na novoj knjizi! I Ana i Zlatan znaju gde su zvezde - jer su oboje same zvezde - vidljive a ipak tako misteriozne, tajanstvene i inspirativne, koje sjaje originalnoscu, umetnošću, daju impulse i treptaje samo ako ih prepoznajemo i osetimo njihov KOD pesnika i umetnika u vasioni a i u pisanoj reči. Bravo!!!